Eurobasket sećanja: U Ljubljani dosanjan dugo čekani san Francuske
Od samog početka košarkaške igre, Francuska je bila na mapi Europe i svijeta. Bili su učesnik prvog Eurobasketa koji se održao 1935. godine u Švicarskoj, a nastupali su i na prvom Svjetskom prvenstvu 15 godina kasnije u Argentini.
U samim počecima, Francuska je predstavljala respektabilnu ekipu. Do 1959. godine su čak pet puta osvajali medalju na Eurobasketu, međutim nikada se nisu popeli na najviši stepenik pobjedničkog postolja. Igrali su i finale Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu, ali razumljivo Sjedinjene Američke Države su bile neprikosnovene.
Nakon petog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1963. godine, uslijedio je sušan period za francusku košarku sve do početka 21. stoljeća. U tih 37 godina, samo su se jednom kvalifikovali na Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre, dok su na Eurobasketu bili redovan učesnik, ali bez osvojene medalje u tom vremenskom razdoblju.
Povratak u sami vrh svjetske košarke
Francuska je 1999. godine organizovala Eurobasket sa željom da prekine dugo čekani post i konačno osvoji medalju. Čak su i svijetske kladionice smatrale da su jedan od glavnih favorita. Generacija oformljena oko Antoinea Rigaudeaua je imala velika očekivanja, međutim zaustavljeni su u polufinalu od Španjolske. Potom je uslijedio i poraz od SR Jugoslavije u borbi za treće mjesto, te je plan propao.
Ipak, godinu kasnije se dogodilo nešto nevjerovatno i neočekivano. Na Olimpijskim igrama u Sidneju, Francuska je stigla do finala izbacivši Kanadu i Australiju u nokaut fazi. Tamo su baš kao i 1948. godine poraženi od Sjedinjenih Američkih Država, međutim osvojili su odličje prvi put nakon 41 godine čekanja.
Godinu kasnije, za Francusku je debitovao na Eurobasketu Tony Parker. Malo ko je mogao tada znati da će upravo taj igrač biti najbolji u povijesti ove države, ali njegovi rezultati koji su uslijedili u narednim godinama sa San Antonio Spursima su drastično uticali na napredak francuske košarke.
Parker se tokom čitave karijere redovno odazivao na svaki poziv izbornika, međutim Francuskoj nikako nije uspjevalo da odu do samog kraja i podignu pehar na Eurobasketu. 2003. i 2005. godine su gubili u polufinalima, a 2011. ih je rutinski svladala Španjolska u finalu. Tih godina, Španjolci su veoma često predstavljali nepremostivu prepreku za Francuze, ali sve to se promijenilo u Ljubljani 2013. godine.
Eurobasket 2013 – Put do polufinala
Francuska je u Ljubljanu 2013. godine došla kao jedan od glavnih favorita za osvajanje zlatne medalje. To je bio slučaj i na nekim prethodnim turnirima, međutim ovaj put im je išlo u prilog to što Španjolci nisu bili u najjačem sastavu.
Tony Parker, Nicolas Batum i Boris Diaw su predstavljali okosnicu reprezentacije, međutim Eurobasket nisu dobro započeli. Već u prvom kolu su poraženi od Njemačke i tada nije izgledalo da su sposobni da odu do samog kraja. Ipak, u naredna četiri meča su ostvarili četiri pobjede i sa prve pozicije prošli u narednu fazu.
Na početku druge faze, Francuska je doživjela poraz od Litve, te su u direktnom duelu sa Latvijom odlučivali o putniku u četvrtfinale. Latvijci nisu imali rješenje za fantastičnog Alexisa Ajincu koji im je ubacio 25 poena i tako predvodio Francusku do pobjede.
U četvrtfinalu, ždrijeb je spojio Francusku sa domaćinom Slovenijom. Nakon napadački slabog prvog poluvremena na obje strane, Parker je briljirao u nastavku i sa 27 poena je bio najefikasniji u pobjedi svoje reprezentacije rezultatom 72:62. Na taj način, Francuska je zakazala novi duel sa Španjolcima u polufinalu.
Osveta Španjolcima i trijumf u finalu protiv Litve
Iako je Španjolska na ovom Eurobasketu bila bez Pau Gasola i Juana Carlosa Navarra, ekipa je i dalje bila izrazito moćna. Kada se tome doda određeni kompleks koji je Francuska razvila u prethodnim godinama, niko nije očekivao lagan posao u polufinalu.
Početak meča je bio upravo takav. Francuska u prvom poluvremenu apsolutno ništa nije mogla pogoditi i za 20 minuta košarke šutirali su 0/8 za tri poena. Španjolci su na veliki odmor otišli sa +14 (34:20), ali iz svlačionice je izašla potpuno neka druga reprezentacija Francuske.
Parker je u potpunosti preuzeo odgovornost, tražio je loptu u skoro svakom napadu i isporučio je jednu od najboljih individualnih utakmica u povijesti Eurobasketa. Francuska je u drugom poluvremena napravila veliki preokret i pobijedila 75:72 nakon produžetka, a Parker je susret završio sa 32 poena.
U finalu, protivnik je bila Litva koja je ranije na turniru rutinski porazila Francusku. Međutim, situacija je sada bila u potpunosti drugačija. Trijumf protiv Španjolske je napunio samopouzdanje Plavcima do vrha i to su Litavci osjetili na svojoj koži. Od početka druge četvrtine, pa do samog kraja, utakmica je bila jednosmjerna ulica, a Francuska je trijumfovala 80:66.
Na taj način, Francuska je osvojila prvu i do sada jedinu zlatnu medalju na velikom natjecanju u svojoj povijesti. Ukupno su 18 puta prije toga završavali nastup u polufinalu (ili među četiri najbolja tima kada se nije igrala nokaut faza), ali sada su konačno uspjeli da odu do samog kraja.
Ono što je Rigaudeauova generacija započela, Parkerova je dovršila. San je konačno bio dosanjan! Pod svodovima ljubljanskih Stožica.
